понедељак, 25. септембар 2017.

Kombo #27


Piše: Antonio J.

Švedski death punkeri "Folkmord" su sredinom leta objavili svoj prvi album "Peace Was Never An Option". Energičan od prve sekunde, nabijen adrenalinom i neverovatno zarazan. Fanovi death metala, hardocorea i punka će posebno uživati u ovom izdanju, ponajviše zato što je ono potpuno antitrendovsko i beskompromisno u svakom smislu. Sirovi rifovi, pojačana bas gitara i odsečan bubanj čak i onim laganijim numerama prosto odišu besom. Vokali su posebno izraženi i na najvišem mogućem nivou. Na trenutke su me podsetili na "Kvelertak", što nikako nije loše. Preporuka! 4/5.

"S-Tool" svojim debi albumom "Tolerance 0" nastavljaju tamo gde su "Poisonblack" stilski stali sa "Lyijy". Dakle, tvrđi stoner sa malo groove i malo heavy metala u sebi. Rezultat svega toga je zaista odlično izdanje koje je svakim slušanjem sve bolje i bolje. Ville Laihiala je na visini zadatka što se vokala tiče, dok se muzici ne može naći nikakve zamerke. Fanovi njegovih prethodnih bendova neće biti razočarani, kao ni oni koji vole vole ovakav zvuk. Ekipa koju je sastavio je dobrano prekaljena - svi su uzimali učešća u radu kultnih finskih bendova tokom poslednje dve decenije. 5/5.

Nemački bend "Lifeless" je na sceni gotovo deceniju i po, te iza sebe imaju pet izdanja od kojih je album "The Occult Mastery" poslednje u nizu. Veoma fin death metal je u pitanju, sa odličnom produkcijom i zanimljivim pesmama. Vokali pomalo vuku ka black metal vodama, što nikako nije loše. Energično, brzo i efektno - najbolji je opis onoga što se kod devet ponuđenih numera može čuti. Svidelo mi se što nije u pitanju neko "pošto-poto" izdanje, objavljeno radi ispunjavanja obaveza iz ugovora sa izdavačem, već delo na kome se predano radilo i koje ima šta da ponudi. 4/5.

"Dimman" su finski melodic death band koji je pre izdanja "Guide My Fury" imao još jedan mini album, te dva singla. U ovih 18 minuta su ponudili 4 pesme i jednu orkestralnu varijaciju. Ne zvuči ovo loše, ima tu malo starog "In Flames" šmeka u tragovima, ali ipak preovladava finska melodeath/power metal škola pojačana klavijaturama. Growl vokali su duboki, te bi se dobro uklopili i uz neki melodoom bend. Ako volite pesme sa puno solažica, znajte da nećete biti razočarani. No, iako dobro, samo izdanje je nekako nederočeno, ponajviše zbog nedovoljnog broja numera. 3/5.

"Kashgar" sviraju black/death metal i dolaze iz Kirgistana. Samo ta činjenica je dovoljna da odvojite malo vremena i preslušate njihvo prošlogodišnji debi album "Kashgar". Meni se najviše svideo uvodni instrumental, dok su ostale numere lepo zamišljene ali pomalo izgubljene. Naime, deluje kao da su članovi benda bili rastrzani između pokušaja da zvuče tradicionalno sirovo blekerski, ali i da eksperimentišu sa idejama, te da time izađu iz šablona žanra. Nažalost, tas nije pretegao ni na jednu stranu, te su neke zanimljive ideje ostale nedovoljno razrađene. 2/5.

субота, 02. септембар 2017.

Kombo #26


Written by: Antonio J.

Russian "Ram-Page" are playing a decent mixture of death and thrash metal. Sometimes they add some blackened and even brutal/slamming tunes, which is very nice. In that way they extend variety of their core sound. Production on "The Grave of Seven Billion" is good, as same as the musicianship. Although the band doesn't bring anything extraordinary or innovating to the genre, this refreshing release is a good choice if you like to headbang until you break your neck. 8/10.

Their countrymates "Dig Me No Grave" are also fine musicians, but their album "Immemorial Curse" didn't satisfied expectations I had (although it's much better than "From Past Aeons"). Band crew certainly knows how to make some hellish riffs and a couple of songs here are very good, mainly because of the guitar solo parts. On the other hand, during the listening, I always felt that something was missing: it's like your favorite dish, but without the key spice in it. Anyway, I am sure that death metal fanatics will enjoy listening to this release. 6,5/10.

Finnish "Rekoma" should think about finding someone who can sing the clean vocal lines way better. Growl/harsh vocals are all right (although there's some space for improvement), but the clean ones are simply terrible. I enjoyed the music itself, but it is hard to concentrate on good parts when there is a guy who is trying to sing and fail at it most of the time. Only because of it I am giving 5/10 to "Eadem Errata".

"Post Pulse" had an opportunity to fix the situation and they succeeded at it. "Halls of the Damned" is consisted of various groove/thrash and death influences, so you can expect nothing but mostly fast and energetic album. There are also a couple of mid-tempo songs with some very slow (almost atmospheric) and weird parts, a bit chaotic and (some would say) cacophonic, but in a positive way. Adding small doses of chaos in the order can shake things up, which makes the whole release very interesting to listen to.  8/10.